Hibiscus syriacus L. – vrtni hibiskus
SISTEMATIKA VRSTE
Carstvo: Plantea
Koljeno: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Malvales
Porodica: Malvaceae
Rod: Hibiscus
Vrsta: Hibiscus syriacus L.
KARAKTERISTIKE
- listopadni grm ili niže stablo, grane su uspravne, narastu do 5 metra visine, u početku su izboji dlakavi, kasnije ogole
- listovi su naizmjenični, nalaze se na kraćim peteljkama, trokraki su, glatki, krupno pilastih rubova
- prolista dosta kasno, tek od polovice svibnja, ali cvate kroz gotovo cijelo ljeto, od lipnja do kraja kolovoza
- cvjetovi su pojedinačni, krupni, promjera do 6 cm, rastu u pazušcima listova i različitih su boja – bijeli, ružičasti, ljubičasti, plavi, grimizni, najčešće su dvobojni s naglašenim središtem, cvatu od lipnja do listopada, kratkog su vijeka, traju svega jedan dan no kontinuirano se iz brojnih pupove stvaraju novi cvjetovi
- dobra je medonosna biljka, pčelama daje nektar i cvjetni prah
- plod je višesjemena čahura
- otporan je na niske temperature i na sušu
- biljke dobro podnose orezivanje te se često koriste za oblikovanje živih ograda
- razvijen je velik broj ukrasnih formi koji se obično razlikuju prema bojama cvjetova
RASPROSTRANJENOST
- prirodno raste u istočnoj Aziji, u prostoru od Indije od Kine, u Europu je stigao u 16. stoljeću i od tada se uzgaja kao ukrasna biljka u vrtovima, dvorištima i parkovima, može se uzgajati i u velikim posudama
- raste na sunčanom i polusjenovitom mjestu, tlo treba biti dobro drenirano, bogato humusom
RAZMNOŽAVANJE
- može se razmnožiti sjemenom, zelenim i poludrvenastim reznicama
JESTIVOST I OTROVNOST
- listovi i cvjetovi ove vrste mogu poslužiti kao čaj
- nije otrovna biljka
ZANIMLJIVOSTI
- latinsko ime roda Hibiscus potječe od grčke riječi ibiskos (ljekovito sredstvo)
- ime vrste syriacus znači sirijski, epitet je vrsti dodijelio Carl Linnaeus krivo smatrajući da potječe iz Sirije
KOORDINATE
45,74417°S 16,61147° I
IZVORI